Foto: © Hanka Schön

Hdźež so módrja, zelenja

Hdźež so módrja, zelenja naše hory, hajnišća,
hdźež mje strowja zetkujo w znatym słowje krajenjo:
I: Tam su moje wjesela, tam mje ćehnje, tam chcu ja. :I

Hdźež te zwony na cyrkwi
lubje rěča k wutrobi,
do wsy hlada z wječorka
pozłoćana cyrkwička:
I: Tam su moje wjesela…. :I

Hdźež tam rěka pluskoce
přez te hona domowne,
hdźež do hatka, do rěki
swěća jasne hwězdźički:
I: Tam su moje wjesela…. :I

Hdźež tam kwětki pisane
pyša łuki domjace,
hdźež tam naše polo je
žito so tam zmawuje:
I: Tam su moje wjesela…. :I

Słowa a hudźba: Handrij Zejler (1804–1872)

Dobyćerjo we wubědźowanju sakskeho fondsa „Čiń sobu“ w kategoriji „Žiwa dwurěčnosć“